Autotematizacija o glumcu-marioneti je početni okvir predstave. "Možemo vam igrati ljubav i retoriku, ali ne bez krvi." Protagonisti srednjovekovna (svevremenska) histrionska družina, u kojoj se braći Borojević i Jasminu Novljakoviću, u histrionskom očekivanju palimpsesta o hlebu iz prethodne predstave, pridružuje i Vili Matula. Reč je o poliglotskoj scenskoj bajci, koja putuje kroz moduse scenskog predstavljanja i to tako da je početni scenski okvir određen predstavljanjem glumačkih stilova (na primer, pozorišta Dalekog istoka, Bližega istoka - Rusija i Bivšeg istoka), a završava scenskim oblikovanjem, naravno, Beketovog "Čekajući Godoa" u vidu replike ne-kretanja u očekivanju, izgovorene pokraj vrbe kao ročišta s Godoom.
Estragon: Idemo! (Ne miču se s mesta)
Zapis o spomenutoj predstavi može započeti prvim rečenicama eseja "Pozornica" Petra Brečića: "Mesto gde se čeka Godo zove se daska. To je ona ista koja život znači. Daska kao mesto svega između neba i zemlje".

Montaža prema tekstovima: Semjuel Beket: "Čekajući Godoa", Tom Stopard: "Rozenkranc i Gildenstern su mrtvi", Karlo Kolodi: "Pinokio", H. K. Andersen: "Olovni vojnik" i drugim bajkama.
Muzika: Igor Stravinski: "Priča o vojniku", Džorž Hendl: "Kserkses", Vali Badarou: "Vetrovi", L. V. Betoven: "Mesečeva sonata"...
Igraju: Damir Borojević, Jasmin Novljaković, Nebojša Borojević, Vili Matula
Svetlo: Dušan Mirilović
Ton: Boris Volarević
Scenografija: Damir Borojević
Montaža: Jasmin Novljaković, Nebojša Borojević
Autor projekta: Daska
Usuglašivač ideja: Nebojša Borojević

Daska teatar je eksperimentalna grupa iz Siska u Hrvatskoj. Od kada su oformljeni 1976. godine dobili su brojne nagrade za svoj zapanjujući spoj političke satire, muzike i visoko oktanskog fizičkog izvođenja. Istraživanje poslednje sovjetske avangardne grupe Oberiu i remek-dela njihovog vođe Danila Harmsa, koja su i dalje skoro anonimna, započeto je 1984. uličnim predstavama "Jelizavete Bam" za dvadeset automobila i jedan kamion. To se nastavilo 1985. predstavom "Pif, paf, puf", koja je zasnovana na kratkoj pesmi Danila Harmsa. U poslednjih nekoliko godina napravljene su predstave "Još tri sata" (rekonstrukcija prve i jedine zajedničke predstave "Oberia", koja je prikazana 24. januara 1928.), "Harms" i na kraju "Društvo ubijenih pisaca".

... Preispitujući svjetove bajki, kazališta, dakle umjetnosti, te samog života, kazalište "Daska" u svom dvadesetogodišnjem radu gradi ludički teatar u punom smislu. Izražajna lakoća, neskriveni infantilizam te somnambulni elementi, karikaturalnost i duhovitost, začudnost, asocijativnost, igra na rubu klaunerije ipak uvijek iza sebe kriju težak i mučan problem čoveka izgubljena između idealnog sna i grube stvarnosti. Bez zrcala svi smo mi lijepi, jer tako mislimo o sebi. Kad bi se sva zrcala istopila kao led, možda bi se s njima istopila i nestala sva zla, sve frustracije, bešćutnosti, mržnje, agresivnosti. Laž bi zamenila iskrena vjera i time bi bila stvorena nova mogućnost svijeta. Umjetnost se igra istine. "Daska" ne teži stvoriti univerzalan svijet, ali kroz komadiće svijeta stvara univerzalan san. San o dobu nevinosti, naivnosti, vjere da će svako zlo na kraju ipak biti otkriveno i kažnjeno. (Hrvatsko slovo, Zagreb)

... Jer, priča je nerazdvojiva od njih i onoga duha koji već više od dva desetljeća prenose ovi blistavi sisački kazališni zaljubljenici. Na sceni se pojavljuju kao skupina izgladnjelih glumaca, sa svim rekvizitima i napravama svoje meštrije, izašli iz komedije "Rosenkranz i Guildenstern su mrtvi", Stoppardove inačice "Hamleta". U očekivanju da kapne koji zlatnik i da se kupi kruha, oni sebi i publici krate vrijeme pričanjem poznatih bajki. "Pinocchija" zamjenjuje "Postojani kositreni vojnik", a u njih su ubačeni fragmenti i drugih znanih priča iz djetinjstva. Sve to glumci scenski osnažuju izvrsnom pantomimskom podrškom i turobnom vedrinom pučkih zabavljača koji u svoju igru na trenutke uvlače i publiku. U luckastom građenju grada igračaka pojavljuje se i novi, zlokobniji motiv Andersenove "Snježne kraljice". Jer taj grad iz mašte gradi se iz komada leda. Njihovo pričanje postaje sve raspadnutije, a onda izvođači ostvaruju glavnu poantu predstave koja konceptualnom inventivnošću zasjenjuje njezinu mjestimičnu dramaturšku trapavost. (Novi list, Rijeka)

:: Gostovali na INFANT-u 2003.