..8..INTERNACIONALNI FESTIVAL ALTERNATIVNOG I NOVOG TEATRA - NOVI SAD.2002.
NAZAD NA OSNOVNU STRANICU > > > S R E D A,  26. jun
22:00..Kamerna scena SNP-a

Kamerni teatar 55: NOŽEVI U KOKOŠKAMA (Sarajevo)

Autor: Dejvid Harover
Adaptacija i režija: Damir Zlatar Frey
Igraju: Mirjana Karanović, Ermin Bravo i Edhem Husić

..............................................................................................................
S velikim nestrpljenjem očekivala se primijera teksta Davida Harowera Noževi u kokoškama koju je režirao Damir Zlatar Frey. Kako i ne bi? Redatelj je osvejdočeni borac za prava homoseksulaca, što je za Sarajevo samo po sebi nesvakidašnje. Nesvakidašnje je i jedno od sredstava kojim se koristi u predstavi. Bit će svakako onih koji će se sablažnjavati nad ovom predstavom (“tobe jarabi”, odmah je ispalila jedna gospođa koje je vidjela polugolu Mirjanu Karanović) ali u njoj “sve se zna” i ima umjetničko opravdanje. Ovaj tekst je nastao kao posljedica piščevog istraživanja života u srednjovijekovnoj Škotskoj. Osnov drame su odnosi između Žene (Karanovićeva), Ratara (Edhem Husić) i Mlinara (Ermin Bravo). Žena muža pošalje mlinaru, kojeg pak, mrzi cijelo selo. A njegova krivica je “samo” u tome što zna prirodu seljana, zna njihove crne točke, bdije nad njihovim jadnim sudbinama, čita im iz duša. Karanovićeva igra sigurno (njoj je fizička ekspresija uvijek bila jaka strana), to je kreacija lika na kojoj se može pozavidjeti. Bez greške u akcentu, bez suvišnih “preigravanja”, ovo je ženska uloga koja će se pamtiti. Jaka Žena prolazi kroz muževljeve nastrane igre, otkida se od njega, i nakon (fizički vrlo uzbodljivog) ubistva Ratara i seksa s Mlinarom odlazi “svojim putem”. 
..Adhem Burić, Dani, 01.11.2001.
Od elemntarnog i animalnog seksa kao fiziološke potrebe, do kreativne erotike koja polagano obliči i erotsko biće predstave. Što čereči njezin istinski i djelotvorni život.
U tim samotnim prostorima nanesene zemlje, uzduha, vode i vatre u liku Žene prepoznajemo osnovne elemente koji su duboko u funkciji predstave. Prepoznajemo empedoklovske sile kozmotvorne, Ljubav i Mržnju. Život – Smrt – Život u vječnom kruženju i križnicama. 
Nije li zaprevo ponajčešće nedostižan ali ipak cilj Umjetnosti stvarati nove svjetove iz vlastitog materijala, a ne prepričavati već postojeće? Čini se da je tu negdje i redateljska poetika Damira Zlatara Freya. Da li uvijek postiže željeni cilj? Dakako da rijetko ili nikad smrtni stvor dotakne zvijezde. Bitno je osvješteno i ostrašćeno htijenje u koje on znade pridodati fantastičnu i fanatičnu energiju.
..Ljubica Ostojić, Oslobođenje, 08.11.2001.

Kulturni Centar Novog Sada